Paix liturgique

SUMMORUM PONTIFICUM, KAPITALNO DJELO BENEDIKTA XVI., U OPASNOSTI?

Vec se neko vrijeme nižu znakovi za uzbunu koji se ticu motuproprija Summorum Pontificum. Naime, vecina talijanskih biskupa i kurijskih „teškaša“, napose onih u Državnom tajništvu Svete Stolice, uvjerila je papu da je liturgijska tradicionalizacija mladih svecenika „zabrinjavajuca“ i da je „pravo na tradicionalnu misu“, ustanovljeno motuproprijem Benedikta XVI., napad na Drugi vatikanski sabor.

Prilikom otvaranja zasjedanja Talijanske biskupske konferencije na Duhovski ponedjeljak u Rimu papa je najprije ukorio talijanske biskupe koji odugovlace s dovodenjem talijanske Crkve u opce stanje sinode jer smatraju da je rijec o skupoj i potpuno besmislenoj ideji. Ludost starca, neki ce cak reci.

Potom je, nakon što su novinari napustili dvoranu u kojoj su se održavale rasprave, papa naceo temu koja ujedinjuje mnoge talijanske biskupe – deprivilegiranje motuproprija Summorum Pontificum. Franjo je potvrdio da ce se uskoro pojaviti dokument koji su ga požurivali napisati, a kojim namjerava „reinterpretirati“ motuproprij Benedikta XVI.

Objava toga dokumenta, zapravo, kasni i to zbog toga što su mu se neki navodno usprotivili i zakocili ga, a napose kardinal Ladaria i Kongregacijaza nauk vjere, koji su istaknuli da ce taj tekst u cijelom svijetu izazvati poremecaje i otpor koji nece biti moguce kontrolirati.

Unatoc svemu tome Državno tajništvo navodno ce nastaviti raditi na objavljivanju toga dokumenta s kljucnim sljedecim dijelovima:

- zajednice koje slave misu prema starome obliku rimskog obreda moci ce nastaviti to ciniti i dalje,

- no dijecezanski svecenici odsada ce za to trebati dobiti posebno odobrenje.

Jasno je da ce taj dokument, koji je u mnogim zemljama poput Francuske nemoguce primijeniti, zasigurno imati simbolicnu zadacu uciniti da slavljenje tradicionalne mise više ne bude pravo, vec tolerirana iznimka.

Skupina lobista protiv tradicionalne mise, ciji se pripadnici nalaze na Sveucilištu sv. Anselma, u Kuriji i u Talijanskoj biskupskoj konferenciji, ovime potice papu da napravi veliki politicki krivi korak jer bi latentno nezadovoljstvo citavoga jednog dijela katolika doktrinarnim aproksimacijama, slabost pred njemackim devijacijama i gomilanje deklaracija koje su u najmanju ruku zbunjujuce mogli „preliti cašu“.

Umjesto da se trude shvatiti što misli i cemu teži jedan vrlo živ dio kršcanskoga puka, oni ga tjeraju u ocaj i ogorcenost.

Mir u Crkvi, a osobito liturgijski mir, kojemu je Benedikt XVI. uvelike pridonio svojim mudrim i liberalizirajucim tekstom, namjerno je narušen. Cini se da nam predstoji povratak na najgore postkoncilske godine.