Newsletter 59 objavljen dana 24 sijecanj 2019
Novi obred potvrde - poput veseloga slavlja
Drugi dio naše komparativne studije o obrednicima u izvanrednom obliku i modernim obrednicima
Obredu potvrde u tradicionalnom obliku roditelji, nastavnici i odgojitelji koji idu na tradicionalnu misu vrlo su privrženi. Valja vidjeti koji su razlozi tomu. Tradicionalni sakrament potvrde karakterizira trezven i ozbiljan obred koji je istodobno i svecan zbog prisutnosti biskupa: to je obred koji vrlo rjecito „govori“ o sebi. Novi pak obred ostavlja dojam veselog slavlja. I u tom smislu, približavajuci se svjetovnom veselju, taj obred želi biti gotovo nasilno nov1. Mogli bismo cak reci da je novi obred potvrde s gledišta liturgijskog stila novi sakrament u cistom stanju buduci da formalno inovira od pocetka do kraja, kao iz principa. To je snažno naglašeno u prijevodima na narodne jezike koji su istinske „adaptacije“ latinskoga obreda, a posebno u prilagodbi za Francusku i frankofonske zemlje (koju je odobrila Kongregacija za bogoštovlje), u kojoj je inovativni duh strucnjaka iz CNPL-a (francuskog Nacionalnog centra za liturgijski pastoral pri Francuskoj biskupskoj konferenciji, nap. prev.) nadmašio sam sebe.
Valja podsjetiti da se u tom sakramentu, koji u dušu utiskuje duhovni znak, neizbrisiv biljeg, kao što to cine krštenje i sveti red, sakramentalna milost koju dobivamo odlikuje kljucnim svojstvom „povecavanja“, odnosno nadnaravnog prijelaza u zrelu dob. U sakramentu potvrde dolazi do punoga izljeva Duha Svetoga, kao što je nekoc bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice (Katekizam Katolicke Crkve, br. 1302). Na taj se nacin potvrduje krštenje: radi se analogija s ulaskom u odraslu dob, iz motrišta naravi, u „savršenu“ dob koja nam daje uvjete da bismo mogli ostvariti sve ljudske cine.
Želeci se prilagoditi onome što su tvorci novoga obreda smatrali bliskim duhu današnje djece i adolescenata koliko je to god moguce, stvorili su veseo obred koji je takoder maksimalno prilagodljiv. To se posebno snažno vidi u prijevodima na narodne jezike, koji su istinske adaptacije latinskoga obreda, posebno kada je rijec o prijevodima za Francusku i frankofonske zemlje2. Treba primijetiti da je posljednjih godina taj „duh slavlja“ doslovce eksplodirao u odredenom broju obreda potvrde, ženidbe i prve pricesti, uz neprimjerenu glazbu i pjesme, pljeskanje i njihanje celebranata i puka u ritmu te procesija u plesnom koraku.
Obredi tradicionalnoga obrednika potvrde
· opce polaganje ruku na sve potvrdenike
· sakrament u užem smislu: pomazanjem blagoslovljenim uljem (krizmom) na celu uz polaganje ruke, pri cemu djelitelj govori: „I., znamenujem te znakon kri + ža, i potvrdujem te krizmom spasenja. U ime O + ca i Si + na i Duha + Svetoga.“ „O: Amen.“ (Kod grkokatolika kršteniku se pomažu celo, oci, nosnice, usta, uši, prsa, ruke i noge, slicno kao kod pomazanja bolesnika u tradicionalnom obredu).
Nakon toga biskup malko udari potvrdenika po obrazu, u znak mira, i izgovori sljedece rijeci kao da mu daje cjelov mira: Pax tecum.
Sveta krizma koja se upotrebljava za ovaj sakrament sastoji se od maslinova ulja (koje simbolizira puninu Duha Svetoga koji daje snagu) pomiješanoga s balzamom (koji simbolizira ugodan miris Kristovih kreposti).
Glavna je molitva ovoga relativno kratkog obreda ona koja prati polaganje ruku na sve koji ce biti potvrdeni: „Svemoguci vjekovjecni Bože, koji si se udostojao ove sluge svoje preporoditi vodom i Duhom Svetim i koji si im dao otpuštenje sviju grijeha, pošalji na njih sedmerostrukoga Duha svoga Svetog utješitelja s nebesa. O: Amen. Duha mudrosti i razuma. O: Amen. Duha savjeta i jakosti. O: Amen. Duha znanja i pobožnosti. O: Amen. Napuni ih Duhom straha svoga i znamenuj ih znamenom kri + ža Kristova umilostivljen za život vjecni. Po istom Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu istoga Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. O: Amen.“
Maksimalno umnažanje mogucnosti u novome obredu potvrde
· Postoji izbor od dvije pozdravne formule, ovisno o tomu pozdravlja li okupljene biskup (“Može, primjerice, reci...“) ili animator (“Može, primjerice, reci...“), pri cemu biskup odgovara animatoru (“Može, primjerice, reci...“).
· Priprava za pokajnicki cin takoder ima dva oblika, od kojih se svaki opet može po želji promijeniti (“Podsjetiti na važnije trenutke kada smo se opirali djelovanju Duha Svetoga, zazivom koji, primjerice, može glasiti: ...“).
· Ulazna molitva moli se prema jednom od tri moguca oblika, od kojih samo prva nudi šest opcija, druga ima oblik dijaloga, a treca oblik litanija.
· Potvrdenici na proziv svoga imena mogu odgovoriti na razlicite nacine: ustajanjem, odgovaranjem ili iskorakom naprijed – a ni to nisu jedine opcije.
· Sama ispovijest vjere može imati šest razlicitih oblika, od kojih svaki ima dodatne inacice prema slobodnom izboru (“Kao uvod u ispovijest vjere, biskup se može, kao na vazmeno bdijenje, poslužiti nekim dobro poznatim biblijskim odlomkom. Takoder može reci, na primjer: ... Ovaj izraz okupljenog puka može poprimiti više oblika, a biskup takoder može reci: ...“).
· Mogu se nadodati i slobodne napomene: „Opcenito je poželjno da kratka kateheza poprati obrede sakramenta. Može je izgovoriti komentator tijekom odvijanja obreda ili biskup uoci samoga obreda ili pojedinih njegovih dijelova. Primjerice, kod polaganja ruku: ...“).
· Za opce polaganje ruku postoje samo dvije moguce formule, no njima prethode pozivi na molitvu za koje postoje razlicite opcije ili se cak mogu na licu mjesta slobodno osmisliti.
· Znak mira (prilikom kojega biskup daje lagani udarac krizmaniku) može se zamijeniti drugom „gestom prijateljstva“.
· Obred završava nakon pomazanja svetim uljem ili nakon mise koja slijedi nakon pomazanja, liturgijom zahvale i zagovaranja za koju postoji šest formula po izboru, od kojih se za svaku navode inacice („Može se, primjerice, reci...“).
· Na kraju slijedi biskupov blagoslov prije kojega se zazivaju litanije i to na više mogucih nacina.
Upute na francuskom oznacene crvenom bojom u novoj knjizi celebriranja, koje odgovaraju nekadašnjim rubrikama koje su precizno opisivale obredne geste, vode obred u smjeru suvremene tople i prijateljske svecanosti: „Biskup izražava radost što se susreo sa svima koji su prisutni u crkvi i što može predsjedati skupom. Sam se predstavi i kratko kaže što je u njegovoj službi specificno vezano za potvrdu. U nekoliko rijeci može reci što je saznao od krizmanika tijekom njihova pripremanja za taj sakrament“. „Biskup nacini neki znak mira (spomenuti gestu koju je napravio). Istodobno poziva krizmanike da nastave svoj put u povjerenju i radosti buduci da je Duh Sveti s njima.“ „Ponekad se dogodi da krizmanici dolaze u skupinama, pri cemu svaku skupinu prati osoba koja u pojedinoj skupini ima zadacu kuma ili kume.“ Pretpostavljamo da je taj „grupni“ kum zapravo kum svakoga pojedinog krizmanika iz navedene skupine.
Ostavlja se dojam da se molitvene formule žele prilagoditi djecjem slavlju: „Upravo zato vama najmladima, kao i vama koji ih pratite, na pocetku našega slavlja upucujem rijeci: Mir s vama“. „Bog, naš Otac, za nas cini tolika cudesna djela! Možemo racunati na Njega.“ „Vec te naša sama prisutnost raduje, ali mi ti dodatno želimo reci da smo sretni što smo ovdje.“ Djelitelj: „Isus želi biti vaš prijatelj. Želite li i vi živjeti kao Isusovi prijatelji?“ Djeca: „Da“. Djelitelj: „Cak i kad je to teško i kad biste radije rekli ‘ne’ Njegovoj Rijeci?“ Djeca: „Da“.
Prilagodba ide tako daleko da cak zadire i u sam izraz vjere. Ako izaberemo posljednji oblik izraza vjere, sami krizmanici sastavljaju liturgijski tekst: „Biskup pozove potvrdenike da izraze svoju vjeru uz pomoc kracih tekstova brižljivo prilagodenih za njih tijekom pripremne kateheze.“ Ova rijec „brižljivo“ nije nimalo ohrabrujuca.
Oblik i sadržaj: inovirati da bi se inoviralo
Nakon brojnih diskusija promijenjen je i sam oblik (tj. rijeci kojima se podjeljuje sakrament), a u odredenoj mjeri cak i sama tvar (tj. sveta krizma, kao i gesta kojom se nanosi):
· Oblik: Rijeci sakramenta promijenjene su da bi se približile rijecima bizanstkog obreda (Apostolska konstitucija Divinć consortium naturć Pavla VI. od 15. kolovoza 1971). Grcki oblik zapravo glasi: „Pecat dara Duha Svetoga“, Signaculum Doni Spiritus Sancti, i implicitno je prosidbene naravi, prema nacinu koji je drag istocnim kršcanima (“Budi kršten u ime Oca...“, umjesto „Krstim te...“). Nova formula koju je utvrdio Pavao VI. ovako tumaci bizantski oblik sakramenta: N., accipe signaculum Doni Spiritus Sancti, „I., primi pecat dara Duha Svetoga.“ Na francuski se prevodi na vrlo slobodan nacin: „I., budi obilježen Duhom Svetim, Božjim darom.“
· Sadržaj (tvar i gesta):
- Tradicionalno se kao tvar koristila sveta krizma, blagoslovljeno maslinovo ulje pomiješano s balzamom, koje je na posljednji Veliki cetvrtak blagoslovio biskup. Kakvoca toga ulja cinila se ocitom buduci da su neki autori, poput sv. Tome, pisali da je rijec o ulju par excellence3. No u redu blagoslova svetoga ulja i pravljenja svete krizme od 3. prosinca 1970. odluceno je da je tvar prigodna za sakrament „maslinovo ulje ili, ako to nije moguce (pro opportunitate) drugo biljno ulje (oleum e plantis) (br. 3).
- Kada je rijec o gesti kojom se primjenjuje tvar, reformatori su bili skloni zadržati samo pomazanje uljem, uz ukidanje istodobnog polaganja ruke (biskup stavlja desnu ruku na glavu krizmanika i desnim mu palcem maže sveto ulje na celu cineci znak križa). Kao jedino polaganje ruku trebalo je, prema strucnjacima, ostati opce polaganje ruku na sve krizmanike. U obredniku potvrde (pontifikal iz 1888. i iz 1961.) navodi se sljedece: Dum hoc dicit [« Signo te signo crucis »], imposita manu dextera super caput confirmandi, [episcopus] producit pollice signum crucis in frontem illius. „Izgovarajuci ‘Znamenujem te znakom križa’, biskup stavlja desnu ruku na celo potvrdenika i palcem napravi znak križa na njegovu celu“. U obredniku iz 1973. navodi se samo sljedece: Episcopus, summitate pollicis dexterć manus in chrismate intincta, ducit pollice signum crucis in fronte confirmandi, dicens… „Biskup vrhom palca desne ruke umocenim u sveto ulje palcem nacini znak križa na celu krizmanika govoreci ‘I., primi pecat dara Duha Svetoga’.“ Pavao VI. u Apostolskoj konstituciji Divinć consortium naturć od 15. kolovoza 1971. oklijeva: „Sâmo pomazanje svetom krizmom na celu ima ucinak polaganja ruke.“ O tome francuski obrednik nedvojbeno govori: „Gesta pomazanja krizmom više nije istodobno popracena polaganjem ruke na glavu krizmanika.“
***
Povijesno gledajuci, posebno u Francuskoj, putovanja na kojima je mons. Lefebvre obilazio Francusku radi podjeljivanja sakramenta potvrde, a prilikom cega se na razlicitim mjestima preuredivanima u kapelice ponekad okupljalo i više stotina djece, bila su jedan od kanala širenja tradicionalne liturgije. Prepoznajuci vjerski nauk koji se prenosio u tim kapelicama, te su krizme pridonijele simbolickom stvaranju svijeta sv. Pija V. Cak su neki kardinali iz Kurije, kada bi ih se pitalo, davali dopuštenje roditeljima da im djecu krizma mons. Lefebvre ili netko od njegovih nasljednika.
U današnjoj je zapadnoj Europi postotak djece koja se još uvijek krizmaju beznacajan. Istovremeno, od krizme se sve više nastoji napraviti obicna vesela svecanost. Od 2000.-tih godina „u modi“ su mise koje se odvijaju uz pratnju orkestra s udaraljkama, pljeskanjem i plesnim pokretima. Nakon prvih pricesti s procesijama u obliku plesova, plesanjem u kolu oko oltara, prerušavanjem i maskiranjem, organiziraju se krizme koje su tek neznatno manje razuzdane, a koje naglašavaju ponovnu ritualizaciju ceremonijalnoga. Ipak, unatoc tomu što obred potvrde ostaje unutar okvira zadanih normama, njegova je nedostojnost ocigledna. Stoga razumijemo sve veci uspjeh tradicionalnog obreda potvrde, sada službenog, koji vecina biskupa pristaje ili dopušta slaviti.
1. Ordo confirmationis (tipsko izdanje iz 1971.).
2. La célébration de la confirmation. Nouveau rituel (Slavljenje potvrde. Novi obrednik), Chalet-Tardy, 1976. (odobren od Kongregacije za bogoštovlje 3. ožujka 1976.), 1992; Rituel de la confirmation (Obrednik potvrde), Chalet-Tardy, 1996, 2003.
3. Summa theologiae, III p, q. 72, a 2, ad tertium.