Newsletter 11 objavljen dana 26 rujan 2013

MIRNA SNAGA TRADICIONALNE MISE



Dok brojni protivnici tradicionalne mise pokušavaju iskoristiti novi pontifikat kako bi ponovno potaknuli liturgijski rat, u kojem je najgori napad bio slucaj kada je Kongregacija za ustanove posvecenog života i družbe apostolskog života zabranila braci franjevcima od Bezgrešne da slave izvanredni oblik rimskog obreda, posvuda u svijetu širi se utjecaj ucinaka motuproprija Benedikta XVI.


Ovoga su ljeta nove osobne župe – u kojima je tradicionalna liturgija vlastit oblik liturgije –iznikle u Sjedinjenim Državama i Australiji u razdoblju u kojem su brojni novi svecenici, od Hrvatske do Paragvaja, odlucili slaviti svoju mladu misu u izvanrednom obliku rimskog obreda. U Parizu se, i to je tema našega ovomjesecnog newslettera, održalo osobito hodocašce jer je citava jedna pariška župa”Summorum Pontificum” otišla u katedralu Notre-Dame kako bi prisustvovala na svecanoj misi slavljenoj prema misalu blaženog Ivana XXIII. Ta je cinjenica znacajna zato što od Koncila nijedan pariški nadbiskup nije pokazao osobitu privrženost prema tridentskoj liturgiji.



HODOCAŠCE ŽUPE SV. EUGENA U PARIŠKU KATEDRALU NOTRE-DAME

U srijedu 29.  svibnja 2013. župljani pariške župe sv. Eugena i Cecilije (Saint-Eugčne –  Sainte-Cécile) hodocastili su u Katedralu Notre-Dame povodom 850. godišnjice podizanja te katedrale. Duga povorka koja je krenula iz Crkve sv. Eugena u 19 sati prošla je kroz sjeverni portal Katedrale oko 20 sati. Mnogi su se vjernici u tom trenutku pridružili onima iz procesije. A u 20 sati i 15 minuta župnik župe sv. Eugena slavio je na glavnom oltaru (Pietŕ) svecanu tradicionalnu misu. Župa sv. Eugena i Cecilije dugo je vremena bila osobna župa gotovo ispred svoga vremena. Još od 1989. ondje se svakoga dana slavi misa u oba rimska liturgijska oblika (u to se doba govorilo “u oba obreda”). Tijekom devet godina imala je dva župnika in solidum: jednoga za tradicionalnu, a drugoga za novu misu. Danas je ondje samo jedan župnik kojemu pomaže vikar kako bi se i dalje mogla slaviti misa u oba oblika. U praksi gotovo svi koji redovito dolaze u župu - vjernici, katekumeni i ministranti - to cine zbog izvanrednog oblika rimskog obreda. Ondje se dogadaju mnogi slucajevi obracenja i povratka vjeri zahvaljujuci tradicionalnoj misi. Župa je, napose, jedna od najvecih izvora zvanja pariške biskupije (više od trideset svecenickih i redovnickih zvanja u svega devet godina službe dvaju župnika in solidum), koja zvanjima opskrbljuje zajednice pod komisijom Ecclesia Dei, kao i one dijecezanske i redovnicke. Napokon, Crkva sv. Eugena ima povlasticu što na njezinoj nedjeljnoj župnoj misi u 11 sati pjeva jedan od najboljih gregorijanskih i polifonijskih zborova u Francuskoj – Schola Sainte Cécile [1]. Za svoje župljane, kao i za vjernike u prolazu, Sveti Eugen u svakom je smislu tradicionalna župa, koja usto ima i posve misionarsku snagu takvoga mjesta.

Sve se to 29. svibnja moglo primijetiti i u katedrali: vrlo lijep obred, glazba visoke kvalitete, brojni vjernici i svecenici koji jasno govore i pobožno mole.Tijekom svoje propovijedi, dan nakon legalizacije istospolnog braka, vlc. patrick Faure, župnik župe sv. Eugena, pozvao je svoje župljane da "vole Francusku" nadnaravnom ljubavlju unatoc, ali i poradi, zlocina kojima se u institucijama te zemlje krše naravni zakon i Božja prava. Evo što je rekao: "Nije na zemaljskoj domovini da sama odlucuje, putem zakona ili po potrebi i u parlamentu, tko ima pravo živjeti, a tko ne, tko ima pravo poznavati svoje korijene, a tko nema. Legalizacijom pobacaja, a od danas i legalizacijom istospolnih brakova, prije ili kasnije neminovno se stiže do umjetnog stvaranja djece, pri cemu francuski zakonodavci grade zemaljsku domovinu na ubojstvima i povredi najmanjih medu sobom. No ovdje, u katedrali Notre-Dame, molitvena bdijenja za život okupljaju vjernike iz cijele regije Île-de-France koji mole Boga za milost da ustrajno, energicno i dostojno vode bitku za Život. Upravo ovdje postajemo svjesni - baš ovih dana - da Božja ljubav za Francusku, za njezine vrijednosti i njezinu slobodu, posve konkretno znaci jednaku ljubav za svu njezinu djecu, ukljucujuci i najslabije i njihovo pravo na život i korijene."

Ovo slavlje, cije divne fotografije svakako vrijedi pogledati, ostavilo je dubok dojam na sve koji su u njemu prisustvovali, kao i na one, poput turista i sakristana katedrale, koji su im se iz znatiželje pridružili. I upravo na taj nacin – mirno i spokojno, ali svecano – tradicionalnoj se liturgiji iznova vraca pravo gradanstva u najvecim gradevinama kršcanstva i dušama vjernika.


[1]  Clanovi zbora Schola Sainte Cécile pohodit ce Rim 25. i 26. listopada u sklopu medunarodnog hodocašca Summorum Pontificum i pjevati misu koju ce slaviti mons. Athanasius Schneider u Crkvi Santa Trinita dei Pellegrini i na pontifikalnoj misi koju ce slaviti kardinal Castrillón Hoyos u Bazilici svetog Petra, a koja se podudara sa 61. obljetnicom njegova svecenickog redenja.