Newsletter 2 objavljen dana 30 rujan 2012
U Francuskoj broj redenja prema tradicionalnom obredu i dalje raste
Katolicka Crkva u Francuskoj ima sve manje vjernika, stoga se sve pozornije prate lipanjska redenja novih svecenika. Podaci iz 2012. potvrduju da se ukupan broj kandidata za sveceništvo i redenja smanjuje, no za izvanredni oblik rimskog obreda broj bogoslova i novih svecenika u stalnom je porastu. Osim brojki, i analize pokazuju da se francuski biskupijski svecenici polako priklanjaju tradiciji, barem ono malo što ih još ostaje. I – PODACI IZ 2012.
U newsletteru en français numéro 325 iznijeli smo pretpostavku da ce, sudeci prema broju bogoslova, 2012. godina nažalost biti siromašna novim svecenicima. I doista, u izvješcu Francuske biskupske konferencije od 15. lipnja najavljeno je da ce 2012. biti zaredeno samo 96 biskupijskih svecenika. Buduci da ih je prošle godine bilo 109, rijec je o padu od 11%, cime smo se vratili u stanje iz 2010. godine. Pritom treba znati da svake godine otprilike 800 francuskih svecenika odlazi u mirovinu.
Kada je rijec o tradicionalnom obliku rimskog obreda, ove je godine u Francuskoj po njemu zaredeno 20 biskupijskih svecenika, od kojih devet pripada zajednicama pridruženima papinskoj komisiji Ecclesia Dei, a jedanaest Svecenickom bratstvu sv. Pija X. Prošle je godine za izvanredni oblik zaredeno 18 novih svecenika, od kojih jedanaestorica za Bratstvo sv. Pija X.
Drugim rijecima, dok je 2011. bilo šest biskupijskih svecenika na jednoga zaredenog po izvanrednom obredu, ove godine taj omjer iznosi 5 naprama 1. Stoga možemo reci da je broj tradicionalnih redenja u porastu, iako je rijec o malim brojkama na kojima se brzo primijeti i najmanji pomak.
Osim toga, zahvaljujuci cinjenici da redovito pratimo podatke o novim zvanjima u francuskim bogoslovijama, možemo ustvrditi da je 30% biskupijskih kandidata za sveceništvo privrženo motupropriju Summorum Pontificum, odnosno da ozbiljno namjerava služiti misu po izvanrednom obliku rimskog obreda, bilo povremeno ili redovito. Francuski podaci podudaraju se sa stanjem zabilježenim u brojnim drugim zemljama, gdje buduci svecenici žele celebrirati in utroque usu [1].
II – BISKUPIJSKI SVECENICI POLAKO SE OKRECU TRADICIJI
Svi koji su na bilo koji nacin zaduženi za formaciju buducih biskupijskih svecenika potvrduju da su bogoslovi sve naklonjeniji tradicionalnom obredu. Želja brojnih mladih svecenika i bogoslova da slave misu i prema izvanrednom obliku rimskog obreda potencijal je koji bi dugotrajno trebao dovesti do širenja tradicionalne mise.
No ne trebamo se zavaravati i ocekivati neupitan "povratak" tradicionalne liturgije. S iskljucivo liturgijskog stajališta, ne smijemo zatvarati oci pred poteškocama s kojima se suocava tradicionalni oblik liturgije, i to bez obzira na to koliko su je sadašnji i buduci svecenici spremni slaviti.
a) Razlog tomu je što je, s jedne strane, na svim razinama i dalje vrlo snažan otpor dijela svecenika (i klerikaliziranih laika) koji žele sacuvati nasljede "duha Koncila" prema tradicionalnoj liturgiji.
b) S druge strane, i dalje postoji rascjep koji je nastao nakon II. vatikanskog sabora, cije su reforme dovele do sekularizacije Crkvenog nauka i liturgije. Prije svega, mnogi svecenici i bogoslovi danas vrlo slabo znaju latinski jer je u francuskim sjemeništima, u najboljem slucaju, on izborni predmet (manjim dijelom zbog ideoloških razloga, a vecim zbog opceg pada u kvaliteti poucavanja društvenih predmeta u francuskom školstvu). Nadalje, mladi francuski svecenici ne poznaju dekor stoljetne rimske liturgije. Klerici i vjernici koji žele upoznati tradicionalnu misu ili je slaviti, cak i uz najbolju volju nailaze na prepreku jer se nadu u svijetu koji im je postao stran, ako ništa drugo zbog toga što je, za razliku od liturgije II. vatikanskog sabora, tradicionalna liturgija daleko bogatija obrednim i transcendentalnim elementima koji pomažu u prenošenju vjere, zbog cega se vjernici koji je upoznaju osjecaju uronjeni u pradavnu Crkvenu tradiciju. To nipošto nije nepremostiva prepreka, no zahtijeva stanovit napor.
Unatoc tome ostaje cinjenica jest da se jaz izmedu "obicne" liturgije i svecenika koji je slave i svecenika privrženih "izvanrednoj" liturgiji polako smanjuje. Trebamo biti svjesni da ce upravo taj pomak biti nezaobilazan element ostvarive reorganizacije francuskog svecenstva u ovo vrijeme kada se suocavamo s njihovom velikom nestašicom.
U Francuskoj ima više od 300 svecenika u zajednicama pridruženim papinskoj komisiji Ecclesia Dei i Bratstvu sv. Pija X. koji mogu postati biskupijskim svecenicima (odnosno koji ne pripadaju nekoj redovnickoj zajednici) .Oni nedjeljom služe misu na više od 400 mjesta i brinu se za više od stotine privatnih škola (od kojih je 50 pripojeno Bratstvu sv. Pija X., a otprilike 40 komisiji Ecclesia Dei). Logicno bi bilo ocekivati da se tim svecenicima povjeri uloga u biskupijama, uz uvjet da se pritom vodi racuna o njihovom izboru da slave misu prema izvanrednom obliku. Danas se mnoge biskupije prostorno povecavaju [2] i suocavaju sa sve manjom prisutnošcu Crkve i opadajucim brojem vjernika, a sve zbog nedostatka svecenika. Zbog toga bi jedan od ciljeva nove evangelizacije trebao biti taj da se zaustavi zatvaranje crkava i ukidanje župa korištenjem postojecih tradicionalnih svecenickih snaga.
III - RAZMIŠLJANJA UDRUGE PAIX LITURGIQUE
Možemo samo ponoviti i dopuniti razmišljanja koja smo vec iznijeli u našem newsletteru vezano za statistike o broju bogoslova u francuskim biskupijama.
1. Jasno je da porast broja zvanja i redenja za izvanredni oblik rimskog obreda nece ni približno moci odgovoriti na potrebe Crkve u Francuskoj, koja bi u ovom trenutku trebala 20 tisuca bogoslova, dok ih je zakljucno s 15. studenim 2011. bilo svega 850, i to 710 u biskupijskim sjemeništima i 140 za izvanredni oblik liturgije, od kojih 50 u Bratstvu sv. Pija X. Trebalo bi najmanje dvadeset puta više bogoslova da se zadovolje trenutne potrebe. Je li to dovoljan razlog da se prestane zanemarivati postojecih 140 bogoslova privrženih tradiciji?
2. Cini se da je reformirana liturgija (ili barem ona kakvom ju se danas tumaci), koja se pocela primjenjivati nakon Koncila, jedan od glavnih elemenata koji je omogucio da sekularizacija pohara Crkvu i uguši poslanje koje joj je dano. Suprotno tomu, svi elementi koji "prate" tradicionalnu liturgiju – vjeronauk, odgoj mladih u vjeri, škole, pokreti i, ponajviše, svecenicka zvanja – imaju ocitu misijsku vrijednost koja, ako ništa drugo, barem ogranicava štetu nastalu sekularizacijom. Tisuce mladih koji su sudjelovali u hodocašcu za Duhove svjedoce o sakramentalnoj i misijskoj vitalnosti kršcanskih zajednica koje žive u duhu liturgije slavljene po izvanrednom obliku rimskog obreda. Generacije mladih svecenika koje su potekle iz njihovih redova dokaz su duhovne plodnosti tradicionalnih zajednica i bogatstva zvanja koje se u njima nalazi.
3. Više od 15% novih francuskih svecenickih zvanja poteklo je od svega 4% prakticnih katolika koji svake nedjelje odlaze na tradicionalnu liturgiju. Budemo li znali na pravi nacin koristiti sredstva kojima raspolažemo, broj mladih koji se opredjeljuju za izvanredni oblik liturgije samo ce rasti (a to ovisi prije svega o osobama iz zajednica pridruženih komisiji Ecclesia Dei koje su zadužene za formaciju svecenika, ali i o pastoralnoj i psihološkoj brizi koja se u biskupijama posvecuje kandidatima za sveceništvo). Ako je vjerovati dobroj staroj izreci da covjek voli ono što poznaje i što cini, nitko ne sumnja da ce izvanredni oblik liturgije, što bude dostupniji u župama, biti sve bliži mladima koji ga dotada nisu poznavali i koji ce se tako za njega moci opredijeliti. Župe vecih francuskih gradova u kojima se služi tradicionalna liturgija u prosjeku daju pet zvanja godišnje, od kojih dio odlazi u biskupijske bogoslovije. Ne možemo tvrditi da bi, kada bi se u svim velikim župama nekoga veceg grada slavio izvanredni oblik liturgije, biskupijska bogoslovija postala premalena za sve kandidate, ali sa sigurnošcu možemo reci da bi ih bilo više. Posebno ako bi se i u tjednom rasporedu našlo prostora za tradicionalnu liturgiju.
4. Drugim rijecima, ako manje od 4% prakticnih vjernika daje jednu šestinu novih svecenika, treba primijetiti da bi taj dragocjeni izvor zvanja (u današnjoj kriznoj situaciji) bez sumnje mogao davati i vece plodove. Ocito je da bi "ponuda" tradicionalne liturgije trebala bolje odgovarati "potražnji" jer, cak i ako ima svega nešto manje od 4% prakticnih vjernika koji mogu živjeti svoju vjeru u duhu izvanrednog oblika rimskog obreda, sve naše ankete pokazuju da barem trecina vjernika (pa cak i dvije trecine u biskupiji Rennes!) želi redovito sudjelovati u tradicionalnoj liturgiji u svojoj župi. Kada bi se omogucilo slavljenje mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda u više župa, odgovorilo bi se na želje vjernika koji žele ici na tradicionalnu misu, omogucilo bi se onima koji ga ne poznaju da dodu u dodir s njime, ali i broj bogoslova koji podržavaju motuproprij Summorum pontificum nastavio bi rasti, cime bi automatski porastao i broj zvanja za biskupijske svecenike.
5. Napokon, spomenimo da su ove godine 43 francuske biskupije od ukupno njih 90 ostale bez svecenickih redenja. Od te 43 biskupije, u nekima nece biti redenja ni tijekom sljedecih nekoliko godina. Bilo bi zanimljivo ispitati slucaj po slucaj i vidjeti kako se u njima primjenjuje motuproprij Benedikta XVI. Jer ako se jedan dio goruceg problema nedostatka svecenika može pripisati promjenama u društvu, na trenutacno stanje svakako utjece i cinjenica da dio Crkve zanemaruje pa cak i progoni obitelji privržene izvanrednom obliku rimskog obreda.
[1] lat. na oba nacina, tj. i prema novom i prema starom obredu
[2] zbog ujedinjavanja više župa s malim brojem vjernika (nap. prev.)