Newsletter 39 objavljen dana 14 studeni 2016

Doista izvanredna prva pričest u 101. godini

„Da mihi animas, cetera tolle“ moglo bi se prevesti i kao: „Daj mi duše, ostalo nije važno“. Taj moto koje je sveti Ivan Bosco ostavio salezijancima izabrao je za geslo svoga svećeničkog ređenja vlč. Domingos Sávio Silva Ferreira, posve mlad brazilski svećenik i član Apostolske administrature svetoga Ivana Marije Vianneya. Dobri Bog ga je čuo i dao mu milost da podijeli prvu pričest jednoj Brazilki od… 101 godine! Upravo tu priču radost nam je s vama podijeliti ovoga tjedna (o tome događaju možete na hrvatskom čitati i ovdje).


Prva pričest gospođe Penhe.


I – NESVAKIDAŠNJA PRVA PRIČEST

„Želim predano služiti dušama. Poput svetoga Ivana Bosca želim se posvetiti radu s mladima. Oni su budućnost Crkve. Mladi više od ostalih imaju potrebu za Bogom i pate zbog napada svijeta i okoline u kojoj žive.“

Tako je na Facebooku napisao vlč. Domingos Sávio Silva Ferreira prošle veljače, dva mjeseca nakon što je 12. prosinca 2015., na blagdan Gospe od Guadalupe, zaštitnice Sjeverne i Južne Amerike, zaređen za svećenika po rukama mons. Rifana, biskupa osobne Apostolske administrature svetog Ivana Marije Vianneya. Ta administratura, zvana i “Campos” po istoimenoj biskupiji kojoj pripada, na dijecezanskoj razini usporediva je s osobnom župom pripadnom izvanrednom obliku rimskog obreda. Administratura, koja je neka vrsta osobne biskupije za izvanredni obred, okuplja 35 000 vjernika i u njoj djeluje tridesetak svećenika, a vlč. Silva Ferreira posljednji je proizašao iz njezinih redova.

Kao što to često biva s Božjim planom, koji naš ljudski razum ne može pojmiti, vlč. Silva Ferreira – koji nosi ime voljenoga učenika don Bosca, svetoga Dominika Savia! – želio je raditi s mladima, a našao se na mjestu kapelana u jednom domu za starije osobe. No u toj ustanovi posvećenoj Gospi od Karmela čekala ga je velika milost: spasenje duše gospođe Penhe, stojednogodišnje korisnice doma.

Kako stoji u članku agencije ACI Digital od 28. rujna 2016. (ovdje), gđa Penha od prošle je godine u domu za starije osobe. U njegovoj kapelici za koju se skrbe časne sestre sveta se misa redovito slavi za korisnike doma. „Gđa Penha u početku je pratila ostale gospođe koje su dolazile na misu, a onda je jednoga dana i sama zatražila ispovijed“, prepričava Josiane, zaposlenica doma. „Vlč. Silva Ferreira tada je shvatio da se nikada nije pričestila pa je zamolio sestre da je pripreme za primanje svete pričesti.„

U utorak 27. rujna 2016. ta je stojednogodišnjakinja imala povlasticu i veliku radost prvi put primiti svetu euharistiju iz ruku mladoga kapelana. „Svi koji su bili prisutni mogli su se uvjeriti da je to bilo zaista ono što je željela. Unatoč svojoj poznoj dobi vrlo je lucidna. Pripremila se za prvu pričest i primila ju je iz dubine srca“, kaže Josiane. „To je bio divan trenutak koji nas je podsjetio da nikada nije kasno za primanje svete euharistije, i koji nas je učvrstio u vjeri.“

Taj u svakom smislu izvanredan događaj, počevši od oblika mise koju je slavio vlč. Silva Ferreira, dokaz je da ni vrijeme ni ljudski obzir ne mogu poljuljati one koji uistinu traže Boga. Osim među korisnicima doma i zaposlenicima koji su sudjelovali u obredu, ta je prva pričest, čije su fotografije objavljene na Facebooku i koje su deseci osoba podijelili na društvenim mrežama, imala velik odjek zahvaljujući članku ACI-ja, najveće južnoameričke katoličke agencije za informiranje.


Vlč. Silva Ferreira s roditeljima tijekom obreda svoga ređenja.


II – RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA

1) Osobna apostolska administratura svetog Ivana Marije Vianneya, kojom od 2002. upravlja mons. Rifan, nastala je iz otpora jednoga brazilskoga biskupa prema postkoncilijarnim turbulencijama. Mons. De Castro-Mayer, koji je od 1949. do 1981. bio biskup biskupije Campos (u državi Rio de Janeiro), odbio je napustiti tradicionalni misal i osnovao je Svećeničku zajednicu sv. Ivana Marije Vianneya, svećeničko bratstvo vjerno doktrinarnoj i liturgijskoj tradiciji Crkve. Godine 1988. zajedno s mons. Lefebvreom zaredio je biskupe Bratstva sv. Pija X. Naslijedio ga je mons. Licinio Rangel koji je krajem 2001. godine, neposredno prije no što ga je Bog pozvao sebi, primio kanonsko priznanje za tu svećeničku zajednicu, koja je dobila status ad hoc strukture – osobne apostolske administrature, nešto poput biskupije koja okuplja svećenike i vjernike privržene tradicionalnoj liturgiji.

2) Jedna od značajki mnogih svećenika privrženih slavljenju tradicionalne liturgije jest to da su uvijek spremni za poslanje. Spomenuta nesvakidašnja prva pričest samo je ilustracija svega apostolskog rada koji obavlja vlč. Silva Ferreira, mlad svećenik koji izgara od želje da radi za dobrobit duša i koji je shvatio da poslanje često počinje ispred svetohraništa, ondje kamo nas zove i gdje nas čeka Isus u hostiji.
U mnogim biskupijama svijeta, napose u Europi, nedostaje svećenika za služenje dušama. Malobrojni biskupi, ipak, usuđuju se povjeriti svećenicima zaređenima za izvanredni obred „transverzalne“ službe, poput dužnosti kapelana u domovima za starije osobe, bolnicama, školama ili vjerskim zajednicama (1). Ne samo da su ovi svećenici posve kvalificirani i motivirani za takve službe, već bi istovremeno mogli odgovoriti na lokalne potrebe za primjenom motuproprija Summorum Pontificum. Time bi se opseg posla ostalih svećenika dvostruko olakšao.

-------
(1) Valja spomenuti da je mons. Piat, biskup Port-Louisa (Mauricijus) i novi kardinal, pozvao jednoga svećenika iz Instituta Krista Kralja vrhovnog svećenika da djeluje kao kapelan u lokalnim bolnicama, čime je ujedno odgovorio i na potrebu lokalne zajednice vjernika (coetus fidelium) koja odsada ima na raspolaganju redovnu tradicionalnu liturgiju.