Paix liturgique

Tradicionalna misa kao "najistaknutiji proizvod Crkve"? To je na neki nacin izjavio poznati brazilski strucnjak za oglašavanje pred brazilskom biskupskom konferencijom. Pazite, nema dlake na jeziku!

"Angelus", Jean-François Millet, Muzej d'Orsay.

I – CRKVA, PRVA AGENCIJA ZA KOMUNIKACIJE U POVIJESTI

Godine 1977. Brazilska biskupska konferencija pozvala je Alexa Periscinota, jednoga od pionira modernoga oglašavanja u Brazilu, na okrugli stol o Crkvi, njezinoj slici i sredstvima koja su joj na raspolaganju za promicanje vjere. Umjesto unaprijed pripremljenog govora Periscinoto, koji ove godine slavi 90. rodendan, spontano se obratio prisutnim biskupima. Gotovo dva sata taj im je strucnjak za reklame objašnjavao da Crkva ustvari ne treba ništa izmišljati jer vec ima na raspolaganju sva komunikacijska sredstva koja su joj potrebna da sacuva vjernike. I to zbog jednostavnog razloga: ona ih je gotovo sva izumila!

U nastavku vam donosimo izbor njegovih rijeci koje su na mjestima šokantne – buduci da ih govori jedan strucnjak za reklame – ali koje su 40 godina kasnije još uvijek aktualne.

***

Zvono, prvi medij

Prema Alexu Periscinotu, prvo komunikacijsko sredstvo koje je svijet upoznao bilo je zvono, i pokazalo se jednim od najuspješnijih, jer ne samo da je dopiralo do 80 ili 90% stanovnika nekoga sela, vec je i utjecalo na njihovo ponašanje svakoga puta kada bi zazvonilo. Treba se samo sjetiti slike Milletova "Angelusa" kako bismo vidjeli da je bio u pravu. Cak i kada seljani nisu bili toliko pobožni kao Milletovi suseljani, znali su da zvono za Angelus zvoni u vrijeme objeda, s blagoslovom Benedicite ili bez njega.

Zvonik, prva oglasna ploca

Persicinoto je cak Crkvi pripisao izum oglašavanja. Oglašavanje se koristi da bi se oglasio kakav proizvod ili poruka, odnosno da bi ga se razlikovalo od ostalih. "U vrijeme dok su svi krovovi u selima bili niski, crkveni su ljudi izgradili visok, vrlo visok krov, mnogo viši od obicnih, i zašiljen. Nisu to ucinili da bi snijeg s njega lakše padao, buduci da su takve krovove gradili i u zemljama u kojima nema snijega. Uloga takvoga krova bila je da svatko tko ude u odredeno selo može reci: eno ga! Zvonik crkve vidio se izdaleka". Vratimo li se na Milletovu sliku, primijetit cemo na liniji horizonta iza seljaka siluetu zvonika njihova sela...

Križ, prvi logo

"Takoder ste izumili prvi logo – a to je još jedan alat koji cesto koristimo u svom poslu. Najbolji i najsvetiji logo je upravo križ". Kako naglašava Periscinoto, nitko nikada nije zaboravio staviti križ na ulaz u selo ili na vrh zvonika. Nastavio je provocirajuci: "Taj je logo toliko dobar da ga se dohvatio ludak poput Hitlera, koji mu je dodao nekoliko završetaka i gotovo pobijedio u ratu".

Ispovjedaonica, prvi zavod za ispitivanje javnog mnijenja

Komercijalna znanost ne bi bila ništa bez ispitivanja tržišta. Ovaj brazilski strucnjak za oglašavanje nije se libio pripisati i taj izum Crkvi! "Ispitivanje tržišta kljucno je za lansiranje bilo kojeg proizvoda. Bez prethodnog istraživanja, poruka može naici na loš prijam, biti zanemarena, doci u lošem trenutku, negativno šokirati..."
Periscinoto je potvrdio da je upravo u Crkvi izumljen prvi odjel za istraživanje... ispovjedaonica! "Moja majka je smatrala da je ispovjedaonica izmišljena radi oprosta, ali vi, crkvenjaci, dobro znate da je ispovjedaonica izmišljena da biste primali novcanu pomoc i informacije". I nije skrivao svoje profesionalno oduševljenje takvim mjestom, jedinim u kojem ispitivana osoba ne laže!

Procesija kao prvi autobus za promociju

Prema Periscinotu, promotivna dogadanja takoder su crkveni izum. Vratimo se na primjer procesija.
Doista, što je marijanska procesija u kakvu provincijskom selu ako ne promocija blagdana Gospe? "U svijetu reklama", objašnjava Periscinoto, "mi koji se bavimo promocijom koristimo dosta toga cemu ste nas vi naucili. Poput vas, i mi imamo kodove, zastave, uniforme... ali naša komercijalna mistika daleko je od vaše!"

Križni put, prvi vizualni prikaz

Cetrnaest slika kao sažetak Isusova života u patnji. Tih 14 slika stoljecima je obješeno u svim crkvama. Za Periscinota križni je put jednostavno najbolji vizualni prikaz ikada.


II – ŽALOSNA PROMJENA MISE

No Persicnoto je imao još jednu neugodniju poruku za biskupe koji su upravo uživali u medenom mjesecu nakon ženidbe koju su sklopili s modernizmom. Podsjetimo da je rijec o 1977. godini, vremenu kada je kreativni entuzijazam za novu misu bio na svom vrhuncu, a stara misa smatrala se zabranjenom iako je negdje u Brazilu jedan biskup, mons. De Castro Mayer, s cijelom svojom biskupijom (Campos), odolijevao misalu Pavla VI.

Periscinoto: "Promijenili ste misu. Danas misa više nije na latinskom i svecenik je okrenut publici. Imam lošu vijest za vas: moja majka nikada nije pomislila da joj okrecete leda. Mislila je da tako stojite licem u lice s Bogom. Voljela je latinski, iako ništa nije razumjela. Za nju je to bio jedan jezik, otajstven jezik kojim se razgovara s Gospodinom. Na kraju mise, kada ste se okretali i blagoslivljali vjernike, bila je sretna i osjecala se ispunjenom što je sat vremena provela klececi.
Taj se osjecaj izgubio. A danas, okrenuti prema publici, gubite dio mistike koja je povezana sa stajanjem licem prema Bogu. Misa na portugalskom gubi dosta toga u usporedbi s onom na latinskom koja je oduševljavala vjernike. Ta promjena, uvedena s ciljem povecanja vaše publike ili vaše bolje prilagodbe bila je, po mom mišljenju, ogromna pogreška. Naravno, to je samo mišljenje covjeka poput mene koji se uopce ne razumije u religiju, ali koji se vec godinama bavi komunikacijama i baš s toga gledišta komunikacije promatra misu".


III – RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA

U Francuskoj je 1981. godine utrka za predsjednika države ukljucivala i jedan izborni plakat na kojemu se nalazila seoska crkva.

1) 1981. godine ugledan francuski strucnjak za oglašavanje Jacques Séguéla napravio je reklamni poster za kampanju socijalistickoga kandidata Françoisa Mitterranda, buducega predsjednika republike. Ako dobro pogledamo taj plakat, koji je u Francuskoj ostao poznat, jasno vidimo da nisu samo u Brazilu reklamni strucnjaci povezivali sliku zvonika s uspješnom komunikacijom.
Periscinotova razmišljanja 40 godina kasnije i dalje su posve aktualna. Ona u potpunosti sažimlju krizu identiteta koja pogada katolicanstvo otkada je "duh Koncila" poželio od prošlosti koja je prethodila II. vatikanskom koncilu napraviti praznu plocu. Osim toga, znacajna je i cinjenica da su pokreti katolickog budenja i obnove danas cesto okupljeni pod nazivom "katolickog identiteta" u mjeri u kojoj takoder jasno okupljaju vanjske i vidljive elemente vjere.

2) Na portugalskom se reklama naziva propaganda. Sve do 1967. "Congregatio de propaganda fide" [Kongregacija za promicanje vjere] bio je naziv dikasterija koji je kasnije postao Kongregacija za evangelizaciju naroda. Brazilski biskupi, koji su zatražili Periscinotov savjet, nisu stoga trebali biti iznenadeni ponekad smjelim paralelama koje je on povukao izmedu simbola vjere i svijeta promidžbe.
Uostalom, ni kardinal Sarah, aktualni Prefekt Kongregacije za bogoštovlje, ne bi time bio iznenaden. Evo njegova svjedocanstva o križu koji se nalazio u njegovu rodnom gradu koji smo preuzeli s 31. stranice intervjua koji je dao Nicolasu Diatu, a objavljen je u ove godine knjizi "Ili Bog ili ništa" u izdanju Fayarda, i koji u potpunosti odgovara Periscinotovim rijecima: "Svake veceri svecenici iz Ourousa okupljali su djecu oko velikoga križa, smještenoga u dvorištu misije kao simbola srca i središta sela. Taj se križ vidio izdaleka i naš se cijeli život orijentirao prema njemu! Taj je križ bio okosnica našega ljudskog i duhovnog odgoja".

3) "Moja majka nikada nije osjetila da joj okrecete leda. Mislila je da tako stojite licem prema Bogu. Voljela je latinski, iako ništa nije razumjela. Za nju je to bio jedan jezik, otajstven jezik kojim se razgovara s Gospodinom. A na kraju mise bila je sretna", kazao nam je Periscinoto.
Suprotno onome što neki navode, netocno je reci da je sav katolicki narod radosno prihvatio liturgijsku reformu. Ne samo zbog nepovjerenja ili odbojnosti koje su pokazivali prema novoj misi, vec takoder – i pogotovo! – kako s pravom kaže Periscinoto, nerazumijevanja cinjenice da su lišeni liturgije koja je bila živ i vjecan izvor vjere, pa cak i punine i srece. Receno u terminima reklamnih strucnjaka: zašto bih se odrekao svoga najdražeg proizvoda ako je cijela moja obitelj luda za njim?

4) Razmišljanja našega brazilskog strucnjaka za oglašavanje iz 70.-ih godina, dakle iz razdoblja kada je Crkva još uvijek bila vrlo bogata ljudstvom i sredstvima, vrlo dobro ilustriraju ono što se danas cini ocitim: unatoc njihovim sloganima iz toga vremena, Crkveni velikodostojnici u potpunosti su ignorirali "znakove vremena". Nisu prepoznali rezerviranost i otpor koji je kršcanski narod kao cjelina, a posebno kršcanska mladež, pokazivao prema duhu šezdeset i osme. Demagogijom su išli protiv smisla vjere. Liturgijska rasprodaja koju su pokrenuli najvidljiviji je znak njihove zaslijepljenosti. Katehetska katastrofa koja joj je uslijedila pokazuje mjeru njihove odgovornosti. Bio je potreban jedan strucnjak za oglašavanje – i to sasvim moderan – kako bi im to rekao. Cetrdeset godina kasnije njegove rijeci još uvijek gadaju u sridu.