KARDINAL ZEN: "ONI KOJI VOLE IZVANREDNI OBLIK MORAJU MU MOĆI PRIBIVATI"
Newsletter 24
Isprintati PreporučitiPartagez sur TwitterPartagez sur Facebook

 
 
U našem francuskom newsletteru br. 174 iz travnja 2009. pisali smo o odluci kardinala Josepha Zena Ze-Kiuna, salezijanca i tadašnjeg biskupa Hong Konga, da svoju posljednju pontifikalnu misu služi po izvanrednom obliku rimskog obreda. Kardinal je tom prilikom izjavio da kao biskup emeritus želi posvetiti dio svog vremena vjernicima privrženima tradicionalnoj liturgiji Crkve.

Pet godina kasnije znamo da je kardinal Zen održao riječ prativši duhovni i sakramentalni život tradicionalne zajednice te bivše britanske kolonije, slaveći i sâm u više navrata tradicionalnu misu po misalu Ivana XXIII, dijeleći sakrament svete potvrde, održavajući konferencije, asistirajući pri đakonskom ređenju jednog od članova zajednice, itd.

Krajem 2014. godine, tijekom konferencije o misijama u Aziji održanoj na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu, naš prevoditelj njemačkog newslettera imao je prilike nekoliko trenutaka razgovarati s kardinalom i postaviti mu pitanja za koja smo mu zahvalni da je na njih odgovorio posve dobronamjerno i vrlo jasno.



I – RAZGOVOR S KARDINALOM JOSEPHOM ZENOM ZE-KIUNOM

1) Koja je uloga liturgije u Vašem životu, Uzoriti?
Kardinal Zen: To je najvažniji trenutak mojega dana. Ja sam redovnik [salezijanac, nap. redakcije] i zbog toga mi je vrlo bitna molitva u zajednici. Osim toga, u našoj se zajednici za liturgiju prostor i sve ostalo vrlo lijepo uredi.

2) Bili ste jedan od prvih kineskih svećenika koji je slavio Novus Ordo kao znak jedinstva s Rimom. Nakon toga Benedikt XVI. omogućio je da se tradicionalna misa ponovno slavi, što Vi rado činite, posebno u Hong Kongu.
Kardinal Zen: Osobno sam smjerno proveo uputu koju je izdao današnji papa u miru Benedikt XVI. Imao je puno pravo reći da tradicionalna misa nikad nije ukinuta. A smatraju li vjernici da ona bolje potiče njihovu pobožnost, moraju joj moći pribivati. Imao sam priliku upoznati kineske bogoslove s postkoncilskom misom [od 1989. do 1996. kardinal Zen predavao je u kineskim bogoslovijama koje su dotad bile zatvorene rimskim svećenicima, nap. redakcije] i bio sam vrlo sretan što sam to mogao učiniti. No već sam ih u to vrijeme podsjećao da nema ništa loše u slavljenju stare liturgije. Naša vjera, naš poziv, naši sveci – sve je to proizašlo iz te liturgije i njezinih molitava.

3) Volite li latinski?
Kardinal Zen: Da, jako. Volim gregorijanske napjeve i mnoge znam napamet. Recitiram ih kada molim i mislim da su predivni! Volio bih da se redovni oblik liturgije češće služi na latinskom, kako je Koncil i naglašavao.

4) U Europi protivnici tradicionalne mise kažu da se ona odnosi samo na uži krug ljudi. Što Vi o tome mislite?
Kardinal Zen: Ne vidim tu problem. I u Hong Kongu imamo malenu skupinu vjernika. Onima koji vole izvanredni oblik liturgije moraju mu moći pribivati, na to imaju pravo. Nije potrebno nagovarati vjernike da ih se više okuplja na tradicionalnoj misi, i malen je broj dovoljan.

5) Izvanredni oblik ne ugrožava jedinstvo Crkve?
Kardinal Zen: Ne, uopće. Zašto bi tome bilo tako? U Crkvi postoji mnogo liturgija, prije svega na Istoku. Raznolikost obreda nije problem.

6) Imate li poruku za vjernike privržene izvanrednom obliku?
Kardinal Zen: Da, očito je da će tradicionalna misa i ubuduće ostati važna. Osobe koje joj žele pribivati samim time moraju to moći pod uvjetom da, naravno, nisu protiv nove mise. U Hong Kongu osobe koje idu na tradicionalnu misu također idu i na modernu misu i protiv nje nemaju ništa. Poput svih vjernika diljem svijeta, i Kinezi crpe bogatstvo iz tradicije Crkve.



II – RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA

1) Podsjetimo da je od pobjede Maa Ce-tunga Crkva prisutna u Kini službeno, putem patriotske udruge pod kontrolom vlade, i tajno, kroz mučeničku Crkvu vjernu Rimu. Zbog te neobične situacije u Katoličkoj crkvi priznatoj od strane države sve do otvaranja, koje se dogodilo 80-ih godina dopuštenjem vođe KPK Denga Xiaopinga, uopće se nije znalo za Drugi vatikanski koncil, pa tako ni za modernu liturgiju. U sklopu toga otvaranja krajem osamdesetih godina budućem kardinalu Zenu omogućeno je da počne predavati u bogoslovijama "patriotske" Crkve, gdje je doprinio popularizaciji Novus Orda. No, kako nam je sâm kardinal Zen otkrio, već je u to vrijeme bio toliko uvjeren u legitimitet tradicionalne liturgije da je studentima naglašavao kako stari misal ostaje valjan.

2) Godina 2014. bila je milosna za tradicionalnu zajednicu u Hong Kongu. Naime dva su njezina člana, među kojima i jedan od osnivača, zaređena za svećenika (jedan za Bratstvo svetog Petra, jedan kao biskupijski svećenik), a treći, salezijanac kao i kardinal Zen, za đakona. Jedan redovnik, jedan član Ecclesie Dei i jedan dijecezanski svećenik svjedoče da je i na kraju svijeta tradicionalna liturgija, življena i slavljena u okružju mira i duhovnog rasta, plodan izvor svećeničkih zvanja, čime pridonosi zamahu nove evangelizacije.

3) "Oni koji vole izvanredni oblik liturgije moraju mu moći pribivati, na to imaju pravo". Molimo za to da ova posve jednostavna mudrost s Istoka prosvijetli naše zajednice i pastire te ih potakne da rastu u ljubavi i velikodušnosti spram onih koji traže svoje pravo na pribivanje izvanrednom obliku rimskog obreda.