Newsletter 21 objavljen dana 22 listopad 2014

SVECENIK CIJE JE SRCE ISPUNJENO LITURGIJSKIM MIROM

SVJEDOCANSTVO KOJE UTJELOVLJUJE IDEJU SLJEDECEG HODOCAŠCA "SUMMORUM PONTIFICUM"

U našem ovotjednom newsletteru prenosimo intervju koji je vlc. Timothy Davison, župnik jedne župe u Oklahomi, dao Albertu Carosi, rimskom dopisniku casopisa Catholic World Report. Vlc. Timothy Davison, koji slavi misu u izvanrednom obliku tek nešto više od godine i pol dana, vodit ce skupinu hodocasnika na iduce hodocašce Summorum Pontificum u Rim.

Cinjenica da bi trojica vodecih kardinala trebala slaviti tri pontifikalne mise u izvanrednom obliku rimskog obreda za vrijeme nadolazeceg hodocašca Summorum Pontificum u Rim ne bi trebala biti iznenadujuca. Tocnije: kardinal Pell prikazat ce misu u personalnoj župi Santa Trinita' dei Pellegrini u petak, 24. listopada, kardinal Burke 25. listopada u Bazilici svetog Petra i kardinal Brandmüller u nedjelju, 26. listopada, kod benediktinaca u Nursiji povodom blagdana Krista Kralja. Nekoliko vatikanista, ukljucujuci i Sandra Magistera (pogledajte clanak na talijanskom) naglasilo je važnost sudjelovanja jednog od najistaknutijih kardinala "nove" kurije pape Franje i procelnika novoosnovanog Tajništva za gospodarstvo Svete Stolice, kardinala Georgea Pella, koji ce otvoriti navedena slavlja.

George Pell, nekadašnji nadbiskup Melbournea, koji se nije bojao zauzeti poziciju u korist nerazrješivosti braka u raspravi koja je prethodila listopadskoj sinodi, uvijek je bio blagonaklon tradicionalnoj liturgiji, koju i sâm ponekad slavi. Takoder je, zbog svojih simpatija prema Juventutemu, medunarodnoj udruzi mladih privrženih tradicionalnoj misi, pristao slaviti prvu misu u sklopu hodocašca kao zahvalu za desetu obljetnicu postojanja Juventutema koja se obilježava ove godine. Obilježavanju desete obljetnice udruge Juventutem pridružio se i Benedikt XVI. primivši 1. rujna Cosima Martija, jednoga od osnivaca udruge, u pratnji Giuseppea Capoccie, glavnoga izaslanika hodocašca Summorum Pontificum.


B
enedikt XVI. u društvu Cosima Martija (Juventutem, lijevo) i Giuseppea Cappocie
(hodocašce naroda "Summorum Pontificum", desno) 1. rujna 2014.

Zanimljivo je spomenuti da sve veci broj svecenika s engleskih govornih podrucja, kao i prelata, privlaci tradicionalna rimska liturgija. U tom se smislu Sjedinjene Americke Države mogu cak smatrati jednim od glavnih aktera u ovom usponu tradicionalne mise, što svakako potvrduje i razgovor novinara Alberta Carose s vlc. Timothyjem Davisonom, župnikom Župe sv. Petra i Pavla u Tulsi, Oklahoma.


I – RAZGOVOR S VLC. TIMOM


1) Vlc. Davison, zašto ste se pridružili trecem hodocašcu Summorum Pontificum u Rim?

Vlc. Tim: Ne tako davno, tek prije nešto više od godinu i pol dana, poceo sam slaviti tradicionalnu misu, a kad mi je stigao poziv za sudjelovanje u hodocašcu u ulozi kapelana jedne skupine vjernika, trebalo ga je ozbiljno razmotriti. Duhovnik sam jedne župe i škole, pa imam dosta posla. No u konacnici sam odlucio da mi je to potrebno, da mi je potrebno naci se s drugim osobama koje imaju iskustvo te liturgije i njezina bogatstva. Tradicionalna me liturgija dugo privlacila i u njoj sam vidio priliku da s drugima proslavim taj dogadaj iz života Crkve.
Ukratko, odlucio sam sudjelovati kako bih sâm pronašao podršku i podržao one koji slave tradicionalnu liturgiju.


2) Što Vas je potaklo da slavite tradicionalnu misu?

Vlc. Tim: Jedno sam vrijeme bio duhovnik benediktinca Marka Kirbyja (1), koji je poznat kao autor knjige "Abuse Of The Holy Eucharist Is A Cancer At The Heart Of The Church!" [Zloporabe svete euharistije su rak-rana u središtu Crkve!] On je imao velik utjecaj na moj interes za liturgiju i njezinu povijest, osobito za tradicionalnu liturgiju. Zahvaljujuci njegovom i utjecaju redovnika jednoga samostana naše biskupije u meni se rodila želja da naucim slaviti tu liturgiju. Tim više što me majka, koja ima 94 godine, zamolila da njezin sprovod bude slavljen po tradicionalnom obredu.
Zbog svih tih razloga zamolio sam svecenike iz Bratstva svetog Petra, koje je prisutno u našoj biskupiji, da me nauce tradicionalni obred. Oni su to ucinili, i što sam više ucio slaviti tradicionalni obred, bio sam sretniji jer sam bolje razumijevao našu katolicku liturgiju i njezinu tradiciju. A to mi Novus ordo, koji sam slavio tijekom prvih sedam godina svoga sveceništva, nije omogucio.
Otkrice tradicionalne liturgije produbilo je moje razumijevanje otajstva euharistije i poštovanja, štovanja i gesta koje ga moraju pratiti.


3) Kako je Vaša odluka da slavite in utroque usu, odnosno oba oblika rimskog obreda, utjecala na život Vaše župe?

Vlc. Tim: U mojoj su župi tri razlicite skupine:
- engleska zajednica za koju se slavi Novus Ordo na engleskom jeziku, uglavnom stariji vjernici, medu kojima je malo mladih, koji ne pokazuju velik interes za tradicionalnu misu;
- Latinoamerikanci, koji cine vecinu župljana, ali ne pokazuju nimalo veci interes od prvih za tradicionalnu misu;
- i vjernici izvanrednog oblika, skupina koja dolazi iz druge župe, koja ima svoje ministrante i zbor, odnosno sve što mi je bilo potrebno za pjevanu misu koja se slavi nedjeljom u 13 sati.
Za sada se ove tri skupine gotovo ne miješaju. Neki su vjernici iz engleske i latinoamericke zajednice vec sudjelovali na tradicionalnoj misi, ali nisu nastavili ici na nju.


4) Je li uvodenje tradicionalne mise dovelo do podjele? Taj se argument cesto navodi protiv primjene motuproprija Summorum Pontificum.

Vlc. Tim: Ne, uopce. Sve tece posve mirno i bez problema. Jedina poteškoca tice se mene, a to je cinjenica da imam puno više posla jer se trebam brinuti za tri zajednice. Moram reci da mi izvanredan oblik, koji se slavi ponedjeljkom, petkom i nedjeljom, uzima puno energije i vremena jer iziskuje od mene više napora da bih ga dobro slavio i navikao se na kalendar, koji je drukciji od obicnog.


5) Što o tome kaže Vaš biskup?

Vlc. Tim: Naš biskup Edward Slattery vrlo je tradicionalan i, koliko mi je poznato, jedan je od rijetkih biskupa koji slavi redovan oblik mise ad orientem. On takoder vrlo rado slavi misu u izvanrednom obliku. Vrlo je otvoren i ljubazan. Dvadeset i cetvrtog travnja 2010. slavio je svecanu pontifikalnu misu u nacionalnom svetištu Bezgrešnog Zaceca u Washingtonu povodom pete godišnjice uspinjanja Benedikta XVI. na Petrov stolac. To je prva svecana pontifikalna misa koja je ondje slavljena nakon više od 40 godina, a prisustvovalo joj je više od 3.500 ljudi, ukljucujuci i kardinala Bauma te stotine svecenika i bogoslova. Osim toga, upravo je biskup Slattery pozvao Bratstvo svetog Petra u našu biskupiju. Oni djeluju u Župi Predragocjene Krvi, nekadašnjoj Župi sv. Petra.


6) Milost je imati takvog biskupa. Možete li nam reci nešto više o njemu?

Vlc. Tim: U potpunosti ste u pravu. Biskup Slattery ima 74 godine i približava se kraju svog mandata. Rodom je iz biskupije Chicago i nije slucajnost što je taj grad imao i još uvijek ima važnu ulogu u širenju izvanrednog oblika rimskog obreda. Chicago je sjedište Župe sv. Ivana Cantiusa, na celu s kanonikom Frankom Phillipsom, koji je 1998. osnovao Kanonike sv. Ivana Cantiusa, mušku zajednicu posvecenu obnovi svetoga u pastoralnoj službi.


7) Što nam još možete reci o toj zajednici?

Vlc. Tim: Misija te zajednice definirana je njezinim geslom: Instaurare Sacra. Najveca posebnost Kanonika sv. Ivana Cantiusa jest ta da educiraju svecenike koji žele nauciti slaviti misu u izvanrednom obliku. U mojoj župi nalazi se jedan meksicki svecenik koji me, nakon što je vidio da sam slavio tradicionalnu misu, pitao bi li je i on mogao nauciti slaviti. Poslao sam ga u Chicago i to je bio tisuciti svecenik kojega su kanonici naucili slaviti tradicionalnu misu. Buduci da je Bratstvo svetog Petra sigurno educiralo još dodatnih tisucu, posve je vjerojatno u SAD-u danas imamo 2.000 svecenika koji slave tradicionalnu misu.


8) Je li slavljenje mise u izvanrednom obliku utjecalo na nacin kako slavite misu u redovnom obliku?

Vlc. Tim: Da, bez sumnje. Najveci utjecaj tice se duha, tišine, poštovanja i krajnje pozornosti koja se pridaje svakoj gesti – na primjer, clinjenici da treba osigurati da nijedan komadic hostije ne padne na pod ili ostane na prstima svecenika – i na taj nacin od sada slavim i novu misu. Mislim da ne bi bilo loše za novi obred da preuzme dio tradicionalne discipline, discipline koja nadahnjuje divljenje i poštovanje prema onome što imamo povlasticu izvršiti. Ukratko receno, od pocetka do kraja tradicionalna liturgija uvodi nas u transcendentno otajstvo Boga.



M
sgr. Slattery u posjetu župi vlc. Davisona
(na fotografiji prvi lijevo).


II – RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA


1 – Teško je naci bolje rijeci kojima bi se izrazila privlacnost koju tradicionalna misa ima za velik broj svecenika od onih koje je izrekao vlc. Timothy Davison: "stvoreni" da prikazuju svetu žrtvu, u novoj se liturgiji oni osjecaju kao da im nedostaje obred – u najplemenitijem smislu te rijeci – odnosno vidljiv i nevidljiv izraz svetoga dogadaja kojega su svecenici službenici pred oltarom. Vlc. Tim takoder, poput mnogih dijecezanskih svecenika koji su poceli slaviti tradicionalnu misu, kaže da je privlacnost izvanrednog oblika liturgije zarazna: naime, drugi svecenici vide njihovu radost zbog njezina slavljenja i plodove koji iz nje proizlaze pa žele ciniti isto.


2 – Prema rijecima vlc. Tima, od 2007. i objavljivanja motuproprija Summorum Pontificum, 2.000 americkih svecenika koji su slavili iskljucivo redovni oblik liturgije naucilo je slaviti izvanredni oblik. Bilo bi nemoguce prenaglasiti važnost motuproprija Benedikta XVI. za polagan, ali dubinski pokret koji je njime zapoceo. Takoder u tom smislu valja istaknuti izuzetnu ulogu zajednica koje provode liturgijsku pedagogiju, u ovom slucaju kanonika sv. Ivana Cantiusa i Bratstva svetog Petra (iako se za SAD takoder može spomenuti Institut Krista Kralja i tradicionalne samostane). Znamo koliko je, u svakom procesu restauracije kroz edukaciju, ta vrsta prijenosa važna.


3 – Biskup vlc. Davisona, msgr. Edward Slattery, posebno je dobronamjeran. Moramo podsjetiti da je situacija u SAD-u uvelike razlicita od one na Starom kontinentu, a posebno od situacije u Francuskoj, jer ideologija ondje nema istu snagu. Dok u Europi – koju je papa Franjo nedavno opisao kao periferiju koja stari i nema više svecenika niti casnih sestara (2) –, mnogi biskupi radije gledaju kako se iz godine u godinu smanjuje broj zvanja i vjernika umjesto da otvore svoja srca i crkve izvanrednom obliku rimskog obreda, s druge strane Atlantika vecina biskupa, cak i oni koji nisu tradicionalni, ostaje pragmaticna pa ne oklijeva tradicionalnoj liturgiji, koja privlaci vjernike i stvara zvanja, dati bez puno sumnjicavosti prostor koji odgovara njezinom razvoju. Kakav primjer!


4 – Što se tice župnoga mira koji opisuje vlc. Tim, jasno je da on proizlazi prije svega iz liturgijskog mira koji prebiva u srcu toga svecenika. On se zasigurno ne mora oslanjati na vijeca laika koja su postala zamjena za svecenike u novoj liturgiji. U svakom slucaju, naravno, tradicionalni oblik ponovno zauzima svoje mjesto u životu Crkve, a ova župa u Oklahomi na neki je nacin njezin maleni mirkokozmos.


(1) Dom Mark Kirby osnivac je i prior Gospe od Dvorane Posljednje Vecere, samostana posvecenog trajnom klanjanju pred Presvetim. Izvorno podignut u Biskupiji Tulsa, nakon Godine euharistije koju je proglasio papa Ivan Pavao II. (2004.-2005.) danas se nalazi u Silverstreamu, u Okrugu Meath u Irskoj. Izvanredni oblik rimskog obreda je redovna liturgija samostana.

(2) Za vrijeme susreta s novim biskupima Kongregacije za evangelizaciju naroda, 20. rujna 2014.