Newsletter 20 objavljen dana 10 rujan 2014

MEKSIKO: 300 DIJECEZANSKIH BOGOSLOVA UPOZNALO IZVANREDAN OBLIK LITURGIJE

ZAŠTO NE U EUROPI?

Guadalajara je dom jedne od najvećih meksičkih nadbiskupija. U tom gradu snažne katoličke tradicije još uvijek ima više od 2000 svećenika, a posebno je zanimljivo da se u njemu nalazi najveća bogoslovija na svijetu. Osnovana 1696., danas ima više od 600 bogoslova, što odgovara gotovo polovici ukupnog broja španjolskih kandidata za svećenstvo i ukupnom broju svih francuskih bogoslova.

Drugog lipnja 2014., prvi put nakon liturgijske reforme, jedan svećenik popeo se na Gospodnji oltar u kapelici Bogoslovije svetog Josipa u Guadalajari kako bi slavio misu prema misalu sv. Ivana XXIII. Bilo je to o. Jonathan Romanoski, jedan od svećenika Bratstva sv. Petra koji živi u Guadalajari i koji je tom prigodom slavio misu u nazočnosti gotovo 300 studenata bogoslovije. Treba reći da je, još i prije motuproprija Summorum Pontificum, biskupija Guadalajara ostavila prostora tradicionalnoj liturgiji, tako da se suživot dvaju oblika rimske liturgije ondje odvija bez poteškoća.

Otac Romanoski, rodom iz Pennsylvanije, koji je 2008. primio svećeničko ređenje od kardinala Castrillóna Hoyosa, već je imao priliku u bogosloviji voditi radionice upoznavanja s izvanrednim oblikom liturgije. No te su radionice bile ograničenog karaktera, dok je misa slavljena 2. lipnja okupila gotovo polovicu bogoslova i na njoj je bogoslovski zbor pjevao u vrlo formalnom aranžmanu.

Prije svete mise, organizirane na zahtjev bogoslova, o. Romanoski imao je priliku kratko iznijeti glavne značajke izvanrednog oblika rimskog obreda. Zbog svega navedenoga smatramo da će spomenuta misa slavljena 2. lipnja 2014. ostati zapamćena kao ona koja je mnogim budućim svećenicima omogućila da, u sasvim formalnom i redovnom okviru svoje bogoslovije, upoznaju ljepotu i bogatstvo tradicionalne liturgije.

Pišući izvještaj o tom događaju, španjolski kroničar Fernández de La Cigońa, voditelj renomiranog bloga u hispanskim krugovima, želio je naglasiti da je u Guadalajari slavljena ista misa kao ona iz doba Cristerosa. Evo kako je to sam rekao: "Oni nisu poznavali drugu misu. Upravo su iz te mise primili milost da budu katolici. Ali ne samo katolici poput nas, već heroji, mučenici i sveci."




(Fotografija: Una Voce Meksiko)


RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA


1) Deo gratias! Iako plodovi mise od 2. lipnja tek trebaju doći, jasno je da je ona sama divan plod motuproprija Benedikta XVI. Tko bi, i netom prije nego što je Benedikt XVI. dao gestu pomirenja koje je toliko priželjkivao i u vremenu u kojem su se mogla čuti tolika protivljenja od strane biskupa, pomislio da će se nekoliko godina kasnije vrata jedne od najvećih bogoslovija na svijetu širom otvoriti tradicionalnoj liturgiji?


2) "Doživjeti tradiciju": trebalo je vremena da Rim čuje poziv msgr. Lefebvrea, ali od 2007. to je upravo ono što čitavi dijelovi Crkve imaju mogućnost, ako ne i slobodu, iskusiti. U svakom slučaju, to je ono što su budući svećenici nadbiskupije Guadalajare iskusili 2. lipnja 2014. Bogoslovi su tražili dopuštenje, uprava je odgovorila potvrdno i našao se svećenik koji je bio spreman služiti misu. To je ona uobičajenost kojoj težimo, a koju često spominje kardinal Cańizares, pročelnik Kongregacije za bogoštovlje.


3) U Europi se gotovo nijedna bogoslovija dosada nije okušala u iskustvu tradicionalne liturgije, unatoč tome što je broj zvanja dramatično pao u posljednjih 40 godina. Ipak, određeni biskupi voljeli bi imati na raspolaganju svećenike u skladu s motuproprijem Summorum Pontificum, odnosno one koji bi poznavali oba liturgijska oblika, ali čini se da vlastitim bogoslovima ne mogu ponuditi mogućnost da nauče slaviti oba oblika rimskog obreda. Ova je mlakost u biskupa često posljedica protivljenja nastavnog osoblja u bogoslovijama, ali djelomice i onoga dijecezanskog klera koji se opire onome što smatra "tradicionalizacijom" svoje biskupije. Vjerujemo da će, dokle god bude postojao taj ideološki otpor europskih bogoslovija da se otvore tradiciji – za razliku od onoga što se događa u brojnim bogoslovijama u Sjevernoj i Južnoj Americi, kao što pokazuje misa slavljena u Guadalajari – biti teško preokrenuti negativnu krivulju koja predstavlja broj novih svećeničkih ređenja pa i svećenika općenito.


4) Gospodo biskupi Europe, nije li vrijeme da otvorite vrata svojih bogoslovija stvarnosti i stvorite mjesta za nove svećeničke kandidate koji žele ISTOVREMENO vršiti službu u redovnom i izvanrednom obliku kako biste omogućili da u praksi zaživi međusobno obogaćivanje na koje nas je potaknuo Benedikt XVI? Takva bi otvorenost bila korisna i u smislu osnaživanja jedinstva klera kroz bolje poznavanje specifičnosti jednih i drugih, čime bi se postkoncilske podjele jednom zasvagda poslale u ropotarnicu povijesti.




Bogoslovija u Guadalajari danas je najveća biskupijska bogoslovija u svijetu.