Newsletter 20 objavljen dana 10 rujan 2014
MEKSIKO: 300 DIJECEZANSKIH BOGOSLOVA UPOZNALO IZVANREDAN OBLIK LITURGIJE
ZAŠTO NE U EUROPI?
Guadalajara je dom jedne od najvecih meksickih nadbiskupija. U tom gradu snažne katolicke tradicije još uvijek ima više od 2000 svecenika, a posebno je zanimljivo da se u njemu nalazi najveca bogoslovija na svijetu. Osnovana 1696., danas ima više od 600 bogoslova, što odgovara gotovo polovici ukupnog broja španjolskih kandidata za svecenstvo i ukupnom broju svih francuskih bogoslova.
Drugog lipnja 2014., prvi put nakon liturgijske reforme, jedan svecenik popeo se na Gospodnji oltar u kapelici Bogoslovije svetog Josipa u Guadalajari kako bi slavio misu prema misalu sv. Ivana XXIII. Bilo je to o. Jonathan Romanoski, jedan od svecenika Bratstva sv. Petra koji živi u Guadalajari i koji je tom prigodom slavio misu u nazocnosti gotovo 300 studenata bogoslovije. Treba reci da je, još i prije motuproprija Summorum Pontificum, biskupija Guadalajara ostavila prostora tradicionalnoj liturgiji, tako da se suživot dvaju oblika rimske liturgije ondje odvija bez poteškoca.
Otac Romanoski, rodom iz Pennsylvanije, koji je 2008. primio svecenicko redenje od kardinala Castrillóna Hoyosa, vec je imao priliku u bogosloviji voditi radionice upoznavanja s izvanrednim oblikom liturgije. No te su radionice bile ogranicenog karaktera, dok je misa slavljena 2. lipnja okupila gotovo polovicu bogoslova i na njoj je bogoslovski zbor pjevao u vrlo formalnom aranžmanu.
Prije svete mise, organizirane na zahtjev bogoslova, o. Romanoski imao je priliku kratko iznijeti glavne znacajke izvanrednog oblika rimskog obreda. Zbog svega navedenoga smatramo da ce spomenuta misa slavljena 2. lipnja 2014. ostati zapamcena kao ona koja je mnogim buducim svecenicima omogucila da, u sasvim formalnom i redovnom okviru svoje bogoslovije, upoznaju ljepotu i bogatstvo tradicionalne liturgije.
Pišuci izvještaj o tom dogadaju, španjolski kronicar Fernández de La Cigońa, voditelj renomiranog bloga u hispanskim krugovima, želio je naglasiti da je u Guadalajari slavljena ista misa kao ona iz doba Cristerosa. Evo kako je to sam rekao: "Oni nisu poznavali drugu misu. Upravo su iz te mise primili milost da budu katolici. Ali ne samo katolici poput nas, vec heroji, mucenici i sveci."
(Fotografija: Una Voce Meksiko)
RAZMIŠLJANJA PAIX LITURGIQUEA
1) Deo gratias! Iako plodovi mise od 2. lipnja tek trebaju doci, jasno je da je ona sama divan plod motuproprija Benedikta XVI. Tko bi, i netom prije nego što je Benedikt XVI. dao gestu pomirenja koje je toliko priželjkivao i u vremenu u kojem su se mogla cuti tolika protivljenja od strane biskupa, pomislio da ce se nekoliko godina kasnije vrata jedne od najvecih bogoslovija na svijetu širom otvoriti tradicionalnoj liturgiji?
2) "Doživjeti tradiciju": trebalo je vremena da Rim cuje poziv msgr. Lefebvrea, ali od 2007. to je upravo ono što citavi dijelovi Crkve imaju mogucnost, ako ne i slobodu, iskusiti. U svakom slucaju, to je ono što su buduci svecenici nadbiskupije Guadalajare iskusili 2. lipnja 2014. Bogoslovi su tražili dopuštenje, uprava je odgovorila potvrdno i našao se svecenik koji je bio spreman služiti misu. To je ona uobicajenost kojoj težimo, a koju cesto spominje kardinal Cańizares, procelnik Kongregacije za bogoštovlje.
3) U Europi se gotovo nijedna bogoslovija dosada nije okušala u iskustvu tradicionalne liturgije, unatoc tome što je broj zvanja dramaticno pao u posljednjih 40 godina. Ipak, odredeni biskupi voljeli bi imati na raspolaganju svecenike u skladu s motuproprijem Summorum Pontificum, odnosno one koji bi poznavali oba liturgijska oblika, ali cini se da vlastitim bogoslovima ne mogu ponuditi mogucnost da nauce slaviti oba oblika rimskog obreda. Ova je mlakost u biskupa cesto posljedica protivljenja nastavnog osoblja u bogoslovijama, ali djelomice i onoga dijecezanskog klera koji se opire onome što smatra "tradicionalizacijom" svoje biskupije. Vjerujemo da ce, dokle god bude postojao taj ideološki otpor europskih bogoslovija da se otvore tradiciji – za razliku od onoga što se dogada u brojnim bogoslovijama u Sjevernoj i Južnoj Americi, kao što pokazuje misa slavljena u Guadalajari – biti teško preokrenuti negativnu krivulju koja predstavlja broj novih svecenickih redenja pa i svecenika opcenito.
4) Gospodo biskupi Europe, nije li vrijeme da otvorite vrata svojih bogoslovija stvarnosti i stvorite mjesta za nove svecenicke kandidate koji žele ISTOVREMENO vršiti službu u redovnom i izvanrednom obliku kako biste omogucili da u praksi zaživi medusobno obogacivanje na koje nas je potaknuo Benedikt XVI? Takva bi otvorenost bila korisna i u smislu osnaživanja jedinstva klera kroz bolje poznavanje specificnosti jednih i drugih, cime bi se postkoncilske podjele jednom zasvagda poslale u ropotarnicu povijesti.
Bogoslovija u Guadalajari danas je najveca biskupijska bogoslovija u svijetu.